Intervju s volonterkom Sonjom

Donosimo vam intervju s volonterkom Sonjom Hohnjec. Kroz intervju nam govori o iskustvima s volontiranja te će vam dati dodatan razlog da počnete i vi.

1. Recite nam nešto o sebi, otkud ste, koji su Vam hobiji?

Ja sam Sonja, iz Bedekovčine, trenutno živim u Zagrebu, imam 37 godina. Na žalost, hobija baš nemam puno u zadnje vrijeme s obzirom na situaciju, no prije su mi hobiji bili odlasci na koncerte, putovanja, druženje, kazalište. 

2. Gdje i kad ste se prvi put susreli s volontiranjem, te što Vas je potaknulo na početak volontiranja.

Moja prva susjeda kada sam doselila u Zagreb se bavila volontiranjem i jako me privukla ta ideja da možeš raditi nešto jako zanimljivo, edukativno i ispunjavajuće, a ujedno u isto vrijeme i pomoći nekome. 

3. Postoje li osobe koje su Vas posebno inspirirale u životu i radu?

Pa prije bi rekla da je to spoj karakteristika i osobina više ljudi, a ne samo jedne osobe. 

4. Što Vam je bilo najdraže u volonterskom poslu?

Pa prvo, upravo ona ideja koju sam opisala u drugom odgovoru, kao i činjenica da sam stekla neke prijatelje iz raznih dijelova svijeta s kojima sam i dan danas dobra. Isto tako, kroz razne radionice na raznim kampovima i putovanjima, naučila sam jako puno korisnih stvari kao na primjer, kako sagledati neke životne situacije iz druge perspektive, ne samo svoje osobne (kroz razne edukativne igre i radionice), kako voditi tim ljudi iz raznih dijelova svijeta, različitih kultura i životnih navika te uspostaviti ravnotežu između njih i ujedno ih pokušati naučiti koja je svrha volontiranja. 

Daleko najljepša priča koju bi također htjela podijeliti iz svojih dana volontiranja je ta da sam 2006. godine bila na jednom međunarodnom volonterskom kampu koji je bio na engleskom jeziku naravno, a s nama se našao jedan volonter iz Srbije koji nije znao engleski. Ja sam mu tada ponudila pomoć u smislu da sam mu cijeli kamp bila privatni "simultani prevoditelj" što zapravo i nije neki teški posao, budimo iskreni. Nakon toga nikad više nisam vidjela tog dečka, niti se čula s njim, no nedavno sam shvatila koliki sam utisak ostavila na njega kada me prošle godine 22.3. kontaktirao iz Norveške jer je čuo da se dogodio razoran potres u Zagrebu i zabrinuo se da li sam dobro i rekao mi da ako slučajno trebam bilo što, čak i novac da će mi odmah poslati. Dakle, poanta priče nije u novcima nego u tome da možete jednom tako smiješnom i nesebičnom gestom (kao prevođenje edukacije) nekoga toliko taknuti da vas se sjeti i 15 godina kasnije, sa također nesebičnom gestom, eto, to je za mene jedan neprocijenjiv trenutak mojeg volontiranja. 

5. Ima li koja zanimljiva volonterska priča koju bi voljeli podijelit

Jedno od zanimljivijih iskustava mi je bilo 10 dnevno putovanje na Cipar na "Youth exchange" tj.seminar pod nazivom "Different does not meanexcluded" na kojem je sudjelovalo cca 30-ak volontera iz cijele Europe i na kojem smo učili kako razbiti razne stereotipe, predrasude te ksenofobiju. Seminar je trajao svaki dan cijeli dan i sadržavao jako puno raznih radionica, zadataka, edukativnih igara i bio je vrlo koristan svima nama. Između ostalog, naučili smo i jako puno jedni o drugima, različitim kulturama, hrani, običajima, obrazovanju, položaju u društvu, strahovima i ostalom. Divno iskustvo kojeg ću pamtiti. 

6. Jeste li imali kakva neugodna iskustva tokom volontiranja

Pa iskreno ne mogu se baš sjetiti nečeg negativnog.

7. Za kraj, imate li nešto što bi poručili drugima da ih potakne na volontiranje?

Svakako mislim da je to jedno vrlo korisno i lijepo iskustvo. Naučite zaista što znači biti altruist, a ujedno će vas to cijelo iskustvo ispuniti te možda i odvesti vaš život u nekom neplaniranom smjeru za kojeg se niste ni nadali. 

Intervju je provela Nera Petek, volonterka u okviru dvogodišnjeg programa "Volonterski centar VolontirAJMO". Program sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.